Hrvatska kurikularna reforma i najava novih reformi obrazovnog sustava u Finskoj o kojima smo pisali prilika je za razgovor s mr.sc. Sanjom Bračun, ekonomisticom koja se u svome radu na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu bavi upravo istraživanjem utjecaja obrazovnog sustava na poduzetničke kompetencije pojedinca. Autorica je objavljenog znanstvenog rada upravo na temu utjecaja obrazovnog statusa na poduzetničke aktivnosti, uspoređujući međusobne sličnosti i razlike između Finske i Hrvatske. Također, priprema i doktorsku disertaciju na temu prepoznavanja i poticanja poduzetničkih kompetencija kroz visokoškolski obrazovni sustav.
Kroz svoj istraživački rad upoznali ste se pobliže s finskim sustavom obrazovanja koji svakako ima dugoročnu strategiju usmjeravanja obrazovanja prema poduzetništvu što je vidljivo i iz novih najavljenih reformi. Očito je da su i temelji već postavljeni. Možete li navesti neke temeljne razlike koje ste zatekli u svome radu?
Iako se možda na početku čini da je teško naći odviše zajedničkih elemenata za usporedbu hrvatskog i finskog obrazovnog sustava, pa tako i poduzetničkih aktivnosti, nakon analize samo javno objavljenih podataka moguće je pored razlika (od društvenih vrijednosti, tradicije i političkog sustava do društvenog bogatstva) pronaći i dovoljno sličnosti (veličina zemlja, geopolitički smještaj unutar Europe i demografska obilježja).
Iako je znanje, aktivna internacionalizacija sustava obrazovanja i gospodarstva postala glavna odrednica finske strategije razvoja, što nas međusobno razlikuje, u sklopu istraživanja koje sam lani objavila potvrdili smo da i u Hrvatskoj, i u Finskoj postoji značajna i istosmjerna povezanost između razine obrazovanja i poduzetničkih aktivnosti.
Dok su u Hrvatskoj najviše poduzetnički aktivne visokoobrazovane osobe, u Finskoj su to poduzetnici sa završenim višim obrazovanjem. Razlog ove specifičnosti je činjenica prema kojoj u Finskoj za razliku od Hrvatske, postoji veći udio osoba sa višim nego visokim stupnjem obrazovanja. Postoji i dodatna međusobna razlika, vezana uz najnižu obrazovnu razinu. Hrvati sa završenom tek osnovnom školom iznimno se rijetko upuštaju u poduzetništvo, dok su Finci, iako imaju tek temeljno obrazovanje ipak skloniji poduzetničkim aktivnostima.
S rastom obrazovne razine, u obje je zemlje povezana i mogućnost prepoznavanja prilika na tržištu, što je iznimno važan poticaj za pokretanje konkretnog poduzetničkog pothvata. I tu je moguće prepoznati jednu našu specifičnost. Poduzetnički neaktivni Hrvati prepoznaju prilike na tržištu vrijedne poduzetničke aktivnosti skoro istovjetno kao i oni koji su poduzetnički aktivni, no za njih to ipak nije dovoljan motiv da se prepoznata prilika na tržištu pokuša i realizirati. To nam ukazuje na postojanje još jednog iznimno bitnog elementa vezanog uz poduzetničku aktivnost unutar svake zemlje, a to je strah od neuspjeha.
Podrazumijevanje razumne razine rizika sastavni je dio svake poduzetničke aktivnosti, no kada strah od neuspjeha sputava poduzetničku aktivnost, na što nas upućuje ovaj rezultat vezan baš za nas, to ukazuje da hrvatski poduzetnici ne osjećaju dostatnu sigurnost za pokretanje poduzetništva unatoč prepoznavanju prilike za njenu realizaciju na tržištu. Finci u većoj mjeri pokreću poduzetničke aktivnosti iz uočene prilike od Hrvata. Kroz analizu dostupnih podataka, posve je razvidno da u Hrvatskoj, u razdoblju 2010.-2014. poduzetnička aktivnost sve više pada, u Finskoj se može uočiti posve obrnuti trend. Pokretanje poduzetničkih aktivnosti iz uočene prilike kod finskih poduzetnika u istom tom razdoblju kontinuirano raste.
Ono na što obrazovna razina nema direktan utjecaj, niti u Hrvatskoj, pa tako niti u Finskoj je odustajanje od poduzetničkog pothvata. Osvrnemo li se ponovo na period od 2010.-2014., udio poduzeća koji su posljednjih 12 mjeseci zatvoreni, u Hrvatskoj je čak dvostruko veći od onih u Finskoj. Povezujući samo ova dva posljednja rezultata istraživanja, možemo zaključiti da je uočeni strah od neuspjeha hrvatskih poduzetnika utemeljen.
Finsku ste posjetili i iskusili iz prve ruke iz prizme obrazovnog sustava. Kako ste ga doživjeli? Napomenuli ste u radu različitu ulogu i mjesto hrvatskih nastavnika i profesora u odnosu na finske?
Finski obrazovni sustav temelji se na pružanju istih osnovnih obrazovnih usluga svoj djeci i mladim ljudima. Osnovna i niža srednja škola spojene su u jednu školu, a polaze je djeca od 7-15 godina. Djeca tijekom tog vremena uče i rade u istom okruženju, u istom prostoru i s istim nastavnicima koji teoretski dio nastave dnevno ne održavaju dulje od 4 školska sata. Kao nastavak, obrazovanje se može stjecati u gimnazijama ili višim strukovnim školama. U nižim razredima nema ocjena, a ispiti se polažu dva puta godišnje – u proljeće i u jesen. Nema ponavljanja razreda, jer po njihovom je mišljenju to iznimno destimulirajuće i loše utječe na samopouzdanje djece. Ponavlja(ju) se samo predmet(/i) iz kojeg dijete nije položilo ispit, za što se smanjuje program iduće školske godine koju dijete nastavlja. Razredi su mali i daju više podrške slabijim učenicima, jer su to pojedinci kojima je potrebno više pomoći. Učenici imaju mogućnost iznošenja vlastitog mišljenja o tome što je bilo dobro, što smatraju da je gubljenje vremena te što bi se trebalo poboljšati u nastavnom programu. Učenicima je dostupan veliki broj sati praktične nastave. Srednja škola je strukturirana tako da omogućava učenicima koji je završe konkretan odabir: zaposliti se ili nastaviti daljnje obrazovanje kroz studij. Studenti u Finskoj svoje obrazovanje nastavljaju na jednoj od dvije vrste visokoobrazovnih institucija, sveučilišta i veleučilišta koja su koncipirana na akademskim i znanstvenim istraživanjima te naprednim nastavnim metodama. Laboratoriji su vrlo dobro opremljeni, zgrade su moderne i funkcionalne, a studentske pogodnosti odlične. Svi studenti imaju slobodan pristup svim knjižnicama u Finskoj, a sve visokoškolske institucije pružaju im besplatan Internet. Studenti sami osmišljavaju rasporede i planove ispitivanja kojih se onda moraju i pridržavati, a za eventualnu pomoć mogu se javiti studentskim savjetovalištima i profesorima. Studentski sindikati i studentske udruge organiziraju podučavanje i zajedničko učenje, ali i brojne slobodne aktivnosti.
Finska se oslanja na kvalitetne i dobro školovane nastavnike i profesore s izvrsnim sveučilišnim kvalifikacijama. Svi učitelji u Finskoj moraju biti magistri struke. Biti nastavnik ili profesor u Finskoj je cijenjeni poziv, ali i osobna čast. Nastavnička struka je kao izbor za mlade Fince na prvom mjestu – ispred medicine i prava te je nastavnički studij jedan od najtraženijih na finskim sveučilištima.
Negativna selekcija zaposlenika u finskom obrazovnom sustavu je nepoznat pojam. Nitko ne postaje nastavnikom ili profesorom jer se nije uspio negdje drugdje zaposliti, već se za to zvanje dugo, strpljivo i sa žarom priprema. Ovo zanimanje privlači pojedince koji su posve predani ovoj profesiji, koji su skloni samostalnosti, ali i kreativnosti. Ne samo kroz njihovo obrazovanje, već nastavno i kroz usavršavanje tijekom cijelog radnog vijeka, svaki pojedini nastavnik ili profesor razvija osobnu svijest za kolektivnu odgovornost za budućnost svakog učenika ili studenta, kroz zajedničko planiranje kurikuluma i dijagnostičke procjena. Svakodnevnica nastavnika i profesora nije vezana za isključivu primjenu propisanih kurikuluma i pripremanje učenika za standardizirane testove koje je osmislio netko drugi unutar sustava obrazovanja. Jedan od načina na koji nastavnici i profesori napreduju u struci je i učenje od drugih kolega. Škole postaju bolje kada uče iz dobrih primjera sebi sličnih te si međusobno osiguravaju kreativni razvoj, gospodarsku konkurentnost te povezanost društva. Bez izvrsnih nastavnika i suvremenog nastavničkog obrazovanja svima prepoznatljiva dostignuća finskog obrazovanja u svjetskim razmjerima ne bi bila moguća.
Komunikacija, kreativnost, kritičko mišljenje te suradnja među pojedincima navedene su kao glavne poduzetničke vještine koje se trebaju poticati obrazovanjem. Biste li izdvojili još koje?
Poduzetnik se ne postaje rođenjem. Naše karakterne osobine, sredina u kojoj odrastamo, obrazovni sustav kroz koji prolazimo te iskustvo koje stječemo neposredno iz svoje životne i radne okoline učinit će nas (ili ne) poduzetnikom. S obzirom na to da obrazovni sustav prati naš rast i sazrijevanje, on može pojedincu osigurati uvjete u kojima će steći dostatne vještine i znanja potrebne za početak vlastite poduzetničke avanture.
Komunikacija, kreativnost, kritičko mišljenje te sklonost timskom radu jesu glavne poduzetničke vještine, no ne i jedine. Inovativnost je također jedna od ključnih poduzetničkih vještina. Još je Joseph Alois Schumpeter u 19. stoljeću rekao da je osnovna karakteristika poduzetnika da se ne zadovoljava svojom plaćom, već svojom inovacijom želi zaraditi dodatni prihod. On uočava tu dodatnu priliku za zaradu i uz optimalnu kombinaciju poslovnih odluka to će i uspjeti realizirati. Novac nije motiv za poduzetništvo koji će rezultirati poduzetničkom aktivnošću već je to inovativnost koja će im osigurati:
Prema jednom drugom ekonomistu, Peteru Druckeru, poduzetništvo podrazumijeva “raditi nešto na drugačiji način, a ne raditi nešto bolje od onoga što već postoji“. To nas ponovo vraća na važnost inovativnosti, ali daje i dodatne karakteristike poduzetnika koji traga za promjenama, prepoznaje mogućnost uočenih poslovnih prilika i promjena na tržištu te ih zna iskoristiti za svoju korist i zadovoljstvo.
Imajući na umu današnju ulogu poduzetništva u ekonomskim aktivnostima, možemo definirati najvažnije karakteristike suvremenog poduzetnika:
Nismo svi stvoreni za poduzetnika, zar ne?
Kako se iste, prema Vašem mišljenju, potiču u Finskoj, a kako u Hrvatskoj?
Pravednost, poštenje i društvena pravda duboko su ukorijenjeni u finskom načinu života. Nakon stoljeća u kojima su bili pod vlašću Šveđana, pa zatim Rusa, Finci su svojoj djeci odlučili osigurati mir, sigurnost i prosperitet. Finci imaju snažan osjećaj zajedničke odgovornosti. Obrazovanje se u finskoj smatra javnim dobrom koje se štiti Ustavom kao osnovno ljudsko pravo svih njenih građana. Financiranje obrazovanja u Finskoj je gotovo isključivo iz javnih sredstava, svega 2,5% ukupnih sredstava za finske obrazovne ustanove dolazi iz privatnih izvora.
U nedostatku prirodnih bogatstava te u okruženju surovih klimatskih uvjeta (znate li da u Finskoj jedino voće koje uspijeva su jabuke i kruške?), znanje i poticanje na poduzetništvo odavno je prepoznat prioritet finskog gospodarskog razvoja.
U sklopu ERASMUS razmjene, prošle godine posjetila sam Novia Veleučilište u Vasi. Na prvi pogled ovo Veleučilište spaja nespojiva područja obrazovanja – informatike, održive energetske tehnologije, upravljanje prirodnim resursima, zdravlje i životne uvjete starih i bolesnih, zdravstvo, socijalnu skrb i umjetnost. Pa tako na tom Veleučilištu možete sresti studente:
– računarstva, elektrotehnike, građevine i pomorstva,
– sestrinstva, radiologije i socijalne skrbi,
– frizere, kozmetičare i pedikere (ako želite raditi u vlastitom salonu unutar tih uslužnih djelatnosti obvezni ste nastaviti svoje obrazovanje nakon srednje stručne škole) te
– muzičke akademije, likovne akademije, baleta u dizajna krzna.
Među svima vlada bliskost s nastavnim osobljem koji rade u vrlo malim skupinama. Nastavno osoblje krasi vidljiv interes, entuzijazam i spremnost da podijele svoja iskustva u radu sa svojim studentima.
Poticanje poduzetništva tu ima posebnu ulogu. Nastavno osoblje kroz obavezne, ali i izborne predmete jasno izražava svoju brigu, ali i obavezu da nadgleda ne samo stručni napredak svakog pojedinog studenta, već i njegovu spremnost za sve što ih očekuje na nemilosrdnom tržištu rada, koje niti u Finskoj nije lišeno utjecaja svjetske gospodarske krize.
Važnost kvalitetnog i učinkovitog obrazovnog sustava, koji podrazumijeva obrazovanje za i o poduzetništvu, Finska je prepoznala odavno. Danas se više nitko ne čudi da baš Finska predvodi grupu nordijskih zemalja koje također u odnosu na ostale europske zemlje prednjače u sustavnom poticanju inovativnosti i poduzetništva. Finska je svoju posljednju obrazovnu reformu provela još prije dvadesetak godina, uz aktivnu podršku politike koja se jasno odredila prema kontinuiranom razvoju obrazovanja temeljenih na:
Rezultat njihova dosadašnjeg rada i prepoznavanja nužnosti obrazovanja za i o poduzetništvu, je i nova reforma obrazovanja koja je predstavljena početkom prošle godine. Za ovu reformu koja će do 2020. zamijeniti tradicionalne školske predmete s interdisciplinarnim, tematskim jedinicama, većina nastavnika je već osposobljena kako bi u nadolazećim godinama obrazovale nove mlade generacije koje će svoje mjesto na tržištu rada moći pronaći jedino ako budu raspolagali znanjima i vještinama koja se baziraju na novim tehnologijama i umjetnoj inteligenciji.
Na osnovu kojih od tih elemenata možemo uspoređivati naš hrvatski obrazovni sustav?
Hrvatska kreće u provođenje obrazovne reforme u osnovnoj i srednjoj školi, kojom želi nadoknaditi barem nešto što je Finska provodila već dvadesetak godina. Prema najavama stručnih timova koji je pripremaju, učenici će od sedmog razreda osnovne škole početi učiti i o financijama i o poduzetništvu, koje će nastavno nadograđivati kroz srednjoškolsko obrazovanje. Studenti, iako još ne na svim, ali na većini visokoškolskih ustanova imaju mogućnosti učenja o i za poduzetništvo. Iako je i Hrvatska svjesna da kroz svoj obrazovni sustav „proizvodi“ sve više kadrova za koje ne postoji adekvatna potreba na tržištu rada, to nije predmet ove reforme obrazovnog sustava.
Prama javno objavljenim podacima, u 2010. godini, Hrvatska za svoj obrazovni sustav izdvajala 4,4%, a Finska 6,7% BDP-a. Uspoređujemo li relativne iznose, Finska za obrazovanje izdvaja 50% više nego Hrvatska. Kada bismo uspoređivali apsolutne iznose financijskih ulaganja u hrvatski i finski obrazovni sustav, taj odnos bi za Hrvatsku bio još nepovoljniji. Kada tome dodamo još podatak koji govori da se 91% proračuna MZOS-a troši na plaće zaposlenika u obrazovnom sustavu, koliko nam ostaje slobodnih sredstava koje bismo mogli uložiti u unapređenje nastavnih programa za koje znamo da ih je nužno provesti? Više stope ulaganja u obrazovanje rezultat su ne samo boljeg gospodarskog stanja u Finskoj, već i činjenice da obrazovanje za Finsku nije tek deklaratorni, već realni općeprihvaćeni nacionalni prioritet.
Pored svega u Hrvatskoj postoji negativna poduzetnička klima i okruženje u kojem se ne potiče inovativnost i nove investicije. Kulturne i društvene norme prema poduzetništvu mogu biti podrška ali i ograničenje u izgradnji poduzetničkih namjera i aktivnosti. Sve se to neminovno reflektira i na sustav obrazovanja.
Tehničko veleučilište u Zagrebu kroz razne projekte (TVZMc2, StudentCuts i drugi) studentima nudi priliku za stjecanje praktičnog rada i znanja koje mogu upisati u svoj životopis. U odnosu na Vaše finsko iskustvo je li to dovoljno i/ili kvalitetno?
Tehničko veleučilište u Zagrebu nastoji svojim studentima dati dodatne kompetencije koje će ih ubuduće učiniti konkurentnima na tržištu rada, ne samo kroz redovne i izborne kolegije na stručnim, ali i na specijalističkim studijima. U provođenju onih koji bi se mogli svrstati u ekonomsku grupu predmeta i sama sudjelujem.
Organizacija spomenutih natjecanja gdje studenti TVZ-a imaju priliku ne samo stjecanja praktičnih znanja, već i direktne suradnje sa potencijalnim poslodavcima, nastavak je prepoznate potrebe da svojim studentima omogućimo uvid u realne okvire poslovnog svijeta koji ih očekuje. Na vaše pitanje da li je to dovoljno i kvalitetno jako je teško objektivno odgovoriti. Uvijek može biti i kvalitetnije i bolje. Zahvaljujući entuzijazmu male skupine nastavnika, zainteresiranih studenata željnih novih znanja i iskustava, ali i sve većem broju gospodarstvenika koji sudjeluju zajedno sa TVZ-om u organizaciji ovih događanja – svaka slijedeća prilika, ujedno je i prilika za unapređenje, što se na TVZ-u ne propušta. Dok se vrlo često među gospodarstvenicima mogu čuti komentari kako hrvatski obrazovni sustav ne osigurava na tržištu rada dovoljno stručnih zaposlenika, upravo su ovakve prilike mjesta gdje se takve percepcije mogu mijenjati. Sve veća mobilnost stanovništva te stalno rastuća globalizacija, ubrzavaju ne samo međunarodnu suradnju već i razmjenu ideja te prijenosa iskustava. Razna natjecanja i skupovi u tome imaju znatnu ulogu, stoga je to iznimno važno i za TVZ.
Martti Ahtisaari, predsjednik Finske od 1994.-2000. godine, i dobitnik Nobelove nagrade za mir još je krajem prošlog stoljeća rekao: „Tijekom idućih deset godina oko 1,2 milijarde mladih ljudi u dobi od 15-30 godina doći će na tržište rada, a s obzirom na mogućnosti koje sada imamo, otprilike 300 milijuna će naći posao. Što ćemo moći ponuditi svim ostalima? Mislim da je jedan od najvećih izazova da im želimo pružiti kvalitetno obrazovanje, miran napredak i nadu:“
U poslovanju, politici i diplomaciji, Finci se oslanjaju na otvoreni razgovor i jednostavne postupke. Žele rješavati probleme, a ne razgovarati o njima. Finska ima konkurentno gospodarstvo, nisku razinu korupcije, visoku kvalitetu života koji se temelji na održivom razvoju. Takvo gospodarstvo temeljeno na znanju ne podrazumijeva samo pripremljenost budućih zaposlenika za korištenje visokih tehnologija, već i postojanje visokoobrazovanih i kritički usmjerenih potrošača koji će imati koristi od novih proizvoda i usluga na tržištima za koja je potrebna veće tehnološka pismenost.
Da se isti trendovi i potrebe tržišta rada prepoznaju i na TVZ-u govori projekt „Politehnika 2025“, koji je upravo u tijeku. Cilj mu je oblikovati i uskladiti studijske programe s potrebama tržišta rada. U sklopu ovog projekta, TVZ zajedno sa svojim partnerima iz gospodarstva analizira postojeće, ali i buduće potrebe tržišta rada kako bi se u skladu s njima predložili novi standardi kvalifikacija i zanimanja na području politehnike. Kroz ovaj projekt, Tehničko veleučilište u Zagrebu osigurat će svojim studentima aktualne nastavne planove i programe stručnih studija koji će u cijelosti biti u skladu sa potrebama tržišta rada te im tako osigurati bolju zapošljivost.